Kratka povijest fotogrametrije u Hrvatskoj
Jonatan Pleško, dipl.ing.geodezije
Uvođenje računala u fotogrametriju
S iznimkom AP-C/2 u upotrebi su analogni stereoinstrumenti (kartiraju se analogni planovi i karte, mjerenja modelnih koordinata za analitičke postupke aerotriangulacije zapisuju se ručno). Sedamdesetih godina, više od desetljeća prije pojave PC-a (12. kolovoza 1981. godine iz IBM-ovih radionica izašao je prvi Personal Computer) i prije nego je operativa bila u stanju koristiti numeričke podatke zapisa mjerenja i kartiranja, analogni stereoinstrumenti dogradeni su uređajima za automatsku registraciju modelnih koordinata (1970. godine poduzeće Zavod za fotogrametriju nabavlja registrator EK5, 1975. godine Geodetski fakultet EK22 oba tvrtke Wild). Podaci se pohranjuju na papirnatim bušenim trakama, bušenim karticama i magnetnim vrpcama. Računanja se izvode prvo na računalima Elektrotehničkog fakulteta a kasnije Sveučilišnog računskog centra. Već 1980. godine stolno računalo Hewlett-Packard 9845S (nabavljeno 1978. godina na Geodetskom fakultetu) povezano je s autografom preko EK22 i izvedena su prva, potpuno automatska, numerička kartiranja. Do pojave prvih operativnih, komercijalnih računalnih i grafičkih programa koji su se mogli koristiti za fotogrametrijske potrebe, razvijen je čitav niz uglavnom interaktivnih programa prvo na HP-u kasnije na PC-u kao što su programi za apsolutnu orijentaciju modela, računanje aerotriangulacije niza nezavisnih modela, transformacije, vektore pomaka, off-line kartiranje, računanje perspektive i dr. Analogni stereoinstrumenti s ugrađenim enkoderima na mjernim vretenima uspješno se još danas (2007) koriste za numerička on-line kartiranja (analogno-analitički hibridni sustavi; nakon klasične relativne orijentacije, apsolutna orijentacija i kartiranje izvodi se na PC-u). U većini pogona korišten je program SysteMap tvrtke ISM i MicroStation tvrtke Bentley (prve instalacije 1991. godine bile su na autografima A7 i A8 Geodetskog fakulteta).
Analitička fotogrametrija
Devedesetih godina nabavljeno je više analitičkih stereoinstrumenata (BC3/Aviolyt
tvrtke Leica 1991. godine na Geodetskom fakultetu, SD 3000 tvrtke Leica
1996. godine Geodetski zavod Rijeka i Geodetski zavod Split) i prvi digitalni
fotogrametrijski sustavi (DVP poklon tvrtke Leica 1993. godine i ImageStation
Z tvrtke Intergraph 1997. godine na Geodetskom fakultetu). Analogno kartiranje
zamjenjeno je digitalnim, izraduju se prve digitalne ortofoto karte (1994),
u okviru službene kartografije započeta je izrada digitalne topografske
karte u mjerilu 1:25 000 (1997), prvi digitalni model reljefa oznake DMR5
(od 1997) iz Osnovne državne karte u mjerilu 1:5000 a i nova karta u mjerilu
1:5000 izraduje se digitalno pod imenom Hrvatska osnovna karta. Državna
geodetska uprava 1992. godine pokreće projekt za obnovu i uredenje geodetskog
prostornog sustava i sustavno radi na propisima za podatke o zemljištu (2002.
godine donjet je model podataka CROTIS kojim se standardizira način prikupljanja
i obrade topografskih podataka) i njihove baze s ciljem uspostave jedinstvenog
geoinformacijskog sustava Hrvatske.
Nakon osamostaljenja Hrvatske strane fotogrametrijske tvrtke, kod kojih
su radili naši stručnjaci, koriste povoljne uvjete za poslovanje i osnivaju
svoje pogone u Hrvatskoj.Tako je u Zagrebu, švicarska tvrtka Geofoto iz
Lugana, 1990. godine otvorila ispostavu s analitičkim stereoinstrumentom
SD 3000 tvrtke Leica (ispostava je bila preteća danas najveće geodetske
tvrtke u Hrvatskoj, Geofota sa sjedištem u Zagrebu) a njemačka tvrtka Bildmesstechnik
iz Affalterbacha je 1992. godine osnovala tvrtku Digital Aeroplan Croatia
s analitičkim stereoinstrumentom Planicomp P2 tvrtke Zeiss.
Danas (2007) većina fotogrametrijskih pogona za kartiranje još koristi analitičke
stereoinstrumente (iznimka je tvrtka Zavod za fotogrametriju koja je s analognih
stereoinstrumenata odmah prešla na digitalni sustav DiAP tvrtke ISM), ali
tvrtke već sada imaju i uhodavaju najrazličitije digitalne sustave (VirtuoZo,
Z/I IMAGING SSK PRO, SOCET SET, Z/I ImageStation 2001, SoftPlotter i PhotoMod).
Za izmjeru snimaka za aerotriangulaciju i DMR koristi se automatska korelacija
skeniranih snimaka.
Aerosnimanje
Prema dostupnim podacima prva aerosnimanja podrucje Hrvatske izveli su:
- 1929. i 1930. godine 1. vazduhoplovni puk iz Novog Sada grad Zagreb (nekoliko
kosih snimaka i fotomozaik nalaze se u Muzeju grada Zagreba)
- 1934. do 1937. godine Hidroplanska komanda Kraljevine Jugoslavije obalu
Jadrana i otoke (snimke se čuvaju u Hrvatskom hidrografskom institutu)
- 1939. godine vjerojatno Vojno-geografski institut iz Beograda, rijeku
Savu od Podsuseda do Ivanje Reke za potrebe regulacije (fotomozaik se čuva
u Hrvatskim vodama)
- prije Drugog svjetskog rata, u pripremama za okupaciju, Reichsluftfahrtministerium
iz Berlina, snimljeno je vjerojatno cijelo područje Hrvatske (na Geodetskom
fakultetu sačuvana su povećanja područja rijeke Krke, ušća Neretve, Dubrovnika,
Korčule i dr.)
- 1943. godine Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, teren na kojem ce se izgraditi
hodočasničko mjesto Marije Bistrice (snimke nisu nađene)
- 1944. godine Englezi su sustavno snimali obalu i otoke u pripremama za
invaziju (u Hrvatskom hidrografskom institutu ima ih cca 10 000 i čuvaju
se pod 'Saveznički'). Snimaka iz rata mora da je bilo ogroman broj ali su
uglavnom uništene.
- 1947. godine Geografski institut JNA iz Beograda, obalu i otoke za potrebe
Hidrografskog instituta Ratne mornarice (snimke se čuvaju u Hrvatskom hidrografskom
institutu)
- 1950. godine kamerom Geografskog instituta JNA (RC5 Wild), šire podrucje
Zagreba
- 1953. godine Geografski institut JNA, šire područje Nacionalnog parka
Plitvička jezera
Sva aerosnimanja do 1970. godine obavljala je isključivo specijalizirana
služba Geografskog instituta JNA kasnije Vojnogeografskog instituta iz Beograda
(kamerama RC5a, RC8 i RC10 Wild). Te godine ustrojene su civilne službe
aerosnimanja u Beogradu (Geopremer s kamerom RC8 Wild) i Ljubljani (Geodetski
zavod SR Slovenije s kamerama RC8 Wild, RMK A i kasnije LMK 21 Zeiss). Od
tog vremena aerofilmovi se arhiviraju u Geodetskoj upravi SRH i dostupni
su korisnicima (Uprava vodi evidenciju o snimljenim područjima). Snima se
u najrazličitijim mjerilima za potrebe izgradnje prometnica, arheologije,
geologije, hidrografije, šumarstva, a najviše za geodetsku izmjeru (izradu
Osnovne državne karte i katastar). Od 1994. godine Hrvatska ima vlastitu
službu aerosnimanja (u proljece 1994. godine tvrtka Geofoto iz Zagreba izvela
je prva snimanja s kamerom RC20 Leica a ubrzo iza toga snima i Geodetski
zavod iz Osijeka kamerom RC8 Wild i od 2001. godine s RMK TOP 15 Zeiss).
Korištenje aerosnimaka godinama je ograničavala vojska kojekakvim zabranama
snimanja i kartiranja, kompliciranim dobivanjem dozvole za snimanje i pregledima
(što je znalo potrajati mjesecima). Proglašavajući fotomaterijal 'povjerljivim'
i opasnim za sigurnost zemlje (retušem je jedno vrijeme i fizički uklanjan
sadržaj snimke pa se takve snimke cesto nisu mogle orijentirati) korištenje
snimaka bilo je znatno otežano. Osamostaljenjem, Hrvatska znatno liberalizira
korištenje aerosnimaka Uredbama o snimanju iz zraka (1993. i 2003. godine).
Od 1997. godine teritorij države snima se iz zraka ciklički svake četiri
godine (mjerilo snimanja je 1:20 000).
Društvena organiziranost
1910. godine austrijanac E.Doležal osnovao je Međunarodno fotogrametrijsko društvo (ISP, kasnije ISPRS) i 1913. godine organizirao I. Kongres društva u Beču. Do osamostaljenja Hrvatske hrvatski fotogrametri učestvovali su u radu ISP/ISPRS-a preko Saveza geodetskih inženjera i geometara Jugoslavije. 1996. godine osnovana je Sekcija za fotogrametriju i daljinska istraživanja Hrvatskog geodetskog društva (kasnije Sekcija za fotogrametriju i GIS) i iste godine na XVIII. Kongresu u Beču, Generalna skupština ISPRS-a primila je Hrvatsku u članstvo. 2003. godine Sekcija je organizirala u Zagrebu ISPRS WG VI/3 workshop pod naslovom "Geoinformation for practice" s preko 500 učesnika iz 26 zemlje.