Kratka povijest fotogrametrije u Hrvatskoj
Jonatan Pleško, dipl.ing.geodezije
Počeci fotogrametrije
Ocem fotogrametrije smatra se A.Laussedat koji je 1851. godine koristeći
metodu švicarskog matematičara J.H.Lamberta (Freye Perspective, Zürich,
1759), iz dvije fotografije rekonstruirao snimljeni objekt. Metodu je nazvao
"Mčtrophotographie" a rezultat su godine istraživanja konstrukcija baziranih
na topografskom stolu i camera obscuri. Pojam fotogrametrija, prema dostupnoj
literaturi, prvi je u znanosti upotrebio W.Jordan 1876. godine za stručno
područje "indirektnog mjerenja prostornih objekata pomoću fotografije".
Od 1883. godine matematičar G.Hauck objavljuje niz članaka u kojima istražuje
i analizira dvije projekcije/perspektive na temeljima deskriptivne geometrije.
Već u naslovu prvog a i u tekstu pojavljuje se pojam "Photogrammetrie" kao
opće prihvaćena odrednica. Danas, u hrvatskoj znanstvenoj klasifikaciji
Fotogrametrija je grana polja Geodezije, znanstvenog područja Tehničkih
znanosti.
Prva knjiga/udžbenik fotogrametrije tiskana je u Weimaru 1889. godine autor
je C.Koppe, druga u Beču 1891. godine (autor je F.Steiner profesor na Tehničkoj
visokoj školi u Pragu), a već 1897. godine u Križevcima tiskana je knjiga
"Fotogrametrija i praktični dio Tahimetrije" koju je napisao na hrvatskom
jeziku Franjo pl. Kružić "profesor u kr. gosp. i šumarskom učilištu, civ.
Ingenieur". 1901. godine C.Pulfrich konstruira prvi "Stereokomparator",
uređaj za mjerenje slikovnih koordinata. Današnji suvremeni analitički stereoinstrumenti
i sustavi (SD3000 Leica, P-Series Planicomp Zeiss...) temelje se konstrukcijski
na istim principima.
Nastava Fotogrametrije u Hrvatskoj
Kao i u svijetu fotogrametrija se kod nas prvo razvijala na učilištima. Prema gore navedenoj knjizi F.Kružića fotogrametrija se očito predavala prije 1897. godine na Gospodarskom i šumarskom učilištu u Križevcima. 1898. godine šumarska nastava je prenesena u Zagreb gdje je otvorena Šumarska akademija i na njoj 1908. godine ustrojen je poseban Geodetski tečaj koji je 1919. godine priključen novoosnovanoj Tehničkoj visokoj školi. 1920. godine u "Naučnim osnovama geodetsko-inžinjerskog odjela" Tehničke visoke škole Fotogrametrija je predmet u drugoj godini a zabilježeno je da ju je predavao prof. A.Fasching (1923-1927). Tehnička visoka škola 1926. godine ulazi u sastav zagrebačkog Sveučilišta kao Tehnički fakultet. Od 1927. do 1942. godine Fotogrametriju predaje prof. N.Abakumov na Katedri za primjenjenu geodeziju. Od 1943. do 1946. godine, s prekidom ak.god. 1944/1945, fotogrametriju predaje honorarno F.Braum. 1947. godine osnivanjem Katedre za fotogrametriju i postavljenjem F.Brauma za njenog šefa (iste godine postavljen je i za predstojnika Zavoda za fotogrametriju) započinje intenzivan razvoj fotogrametrije u Hrvatskoj. 1956. godine Tehnički fakultet se djeli pa nastaje Arhitektonsko-gradevinsko-geodetski fakultet i daljnjom podjelom 1962. godine samostalni Geodetski fakultet. Statutom 1975.godine ukinute su katedre i Zavod za fotogrametriju postaje jednom od osnovnih znanstveno-nastavnih organizacijskih jedinica Fakulteta a nastavnici su (osim F.Brauma) V.Donassy, K.Šmit i J.Pleško. Nakon 65 godina uspješnog samostalnog rada, izradi brojnih fotogrametrijskih zadataka i projekata, odgoja generacija fotogrametrijskih strucnjaka i osposobljavanja naših fotogrametrijskih pogona za rad, 2006. godine ukinut je Zavod za fotogrametriju. Danas (2007) fotogrametrija se predaje u nizu predmeta (Fotogrametrija, Daljinska istraživanja, Analitička fotogrametrija, Digitalna fotogrametrija, Blizupredmetna fotogrametrija, Primjenjena fotointerpretacija) na novoj Katedri za fotogrametriju i daljinska istraživanja a strucni projekti izvode u Zavodu za kartografiju i fotogrametriju. Nastavnici su T.Fiedler, D.Gajski i M.Bajic.
Položaj hrvatske geodezije izmedu dva rata
Nakon 'ujedinjenja' 1918. godine centralizirana je uprava cijelog katastra
kod Ministarstva financija (Odeljenje katastra i državnih dobara). Beograd
je svu pažnju i rad posvetio novoj izmjeri Srbije, sa stavom da u prvom
redu treba izvršiti premjer u krajevima Jugoslavije gdje ga nema. Na novoj
izmjeri Srbije radio je ne mali broj geodetskih strucnjaka iz Hrvatske pa
je tako posebno zaslužan za djelimicni uspjeh treceg (prvo snimanje izvedeno
je 1930) probnog aerofotogrametrijskog snimanja opcine Mlado Nagoričano
(1937) ing.Branko Borčić (kasnije profesor na Geodetskom fakultetu u Zagrebu).
Samo kartiranje izvedeno je na, tek nabavljenom, Stereoplanigraph-u (tvrtke
Zeiss-Aerotopograph) Vojnogeografskog instituta u Beogradu. Iako problematični,
rezultati tog probnog rada otvorili su vrata novoj metodi snimanja. Provodenje
Odluke Odeljenja katastra i državnih dobara o nabavci izvjesnog broja automatskih
stereofotogrametrijskih instrumenata, spriječio je rat.
U razdoblju do 1939. godine, kad je osnovana Banovina Hrvatska, katastar
u Hrvatskoj je potpuno zanemaren (tek 1929. godine osnovano je 15 katastarskih
uprava s premalo stručnog osoblja i sa prvenstvenim zaduženjima oko zemljarine
i rukovanju državnim dobrima). Od osnivanja Banovine hrvatski geodeti (organizirani
u stručnim geodetskim društvima) nastojali su da se kompetencije katastra
u cijelosti prenesu iz Ministarstva financija na Bansku Vlast u Zagrebu.
S prenosom dokumentacije/operata u Hrvatsku i podjelom imovine, osoblja
i financijskih sredstava Odeljenja katastra u Beogradu stvorili bi se preduvjeti
za razvoj geodetske struke a time i fotogrametrije kod nas. Proces decentralizacije,
koji je bio u toku prekinut je raspadom zajedničke države i drugim svjetskim
ratom.